Dok se u Ivinoj staji Marica i Jelica igraju sa već naraslim Jelenkom i dok im dječak prebacuje kako se samo igraju a ništa ne rade oko staje sa druge strane Pero i družina razmišljaju kako pronaći vlasnika kože za koga ujedno smatraju da je i ukrao i priklao lane. U selo se sa planine spuštaju čobani sa kožom vuka kojega su ubili na planini. Običaj je bio čobane nagraditi hranom i pićem. Djeci pada na pamet ideja da glume vučare i tako pokušaju pronaći vlasnika kože.Nabivši kožu na štap prolaze kroz selo pjevajući nadajući se kako će se vlasnik javiti. U lokalnoj birtiji vlasnik Dane im nudi nagradu u novcu ukoliko ne nađu vlasnika. Lokalni pijanac Mijat a ujedno i lovokradica sa strane sluša razgovor dječaka i gostioničara te presreće djecu glumeći kako je on vlasnik kože te djeci drsko tura nešto sitnog novca da si kupe bombona i uzima kožu. Prvo mjesto koje djeca posjećuju je milicijska stanica u kojoj lokalnom milicajcu Mili objašnjavaju kako su pronašli kradljivca. Dok potraga kreće djed Ilija dolazi u gostionicu po vina za Ilindan te saznaje da su djeca pronijela kožu. Upućuje se za njom te je uzima i naprti na sebe sretan krenuvši kući. Iza leđa mu se stvaraju milicajac i djeca koja su iznenađena na novi izgled kradljivca. Koža jest ta ali nije isti čovjek vele djeca. Drug Mile zaključuje kako su tražili vuka a istjerali zeca i dok se priča zahuktava djeca sa djedom odlaze glavnom krivcu Ivi kojega otac nemilice tuče jer je pustio lane koje je htjeoupravozaklati za djedov imendan. Djed je međutim sretan što je našao kožu a Pero i družina iznenađeni što lane nije priklano kako su mislili već na slobodi. Ubrzo su svi sudionici lanetovog bjega u slobodu. Provjeravajući zamke za ptice koje je ostavio u šumi Ivo nailazi na poruku Pere i družine da dođe u kolibu no harambaša se drsko oglušuje o to.

Djeca iz Vrhovčana toliko su inspirirana i oduševljena novim ishodom događaja oko njihovog Jelenka tako da mala Marica čitajući knjigu o Bijelom Jelenu već dijeli uloge za svoju priču. Dok se u staji pravi scenarij začuje se lanetov zov. Marica ushićeno izlazi iz staje i kreće za zovom koji se širi šumom. No lijepi pisak koji se prolamao šumom nije dolazio iz grudi jednog jelena već iz naprave koju je Ivo načinio da se poigra sa djecom. Pijukajući kroz šume i sam odjedanput začu lanetov zov i po prvi puta iza ljuske jednog drskog harambaše pojaviše se osjećaji te djete potrča u smjeru zvuka. Sa druge strane čekali su ga Goričani a ne Jelenko. Nakon kraće prepirke koja se u jednom trenutku činila kako će završiti vrlo sretno mali Sršen ljutito odlazi od Pere i družine. Šuma naglo postaje gonište jer u slijedećim minutama Sokol goni lane pred sobom što mnoge zaprepašćuje. Uskoro je Jelenko ponovo u starom oboru stare šumske kolibe i djeca su sretna. Napokon su sada svi zajedno pošto je jedan jelen zbližio Goričane sa Vrhovčanima. Djevojčica Jelica je međutim gledala muška posla kroz šumsko granje i uživala izdaleka u jelenčetu. No, njenom glavom prolazile su svakave misli dok je maloj Marici pričala o Bijelom jelenu. Uskoro dvije djevojčice odlaze u šumsko stanište i stavljaju jelenu praporce što ogorčuje složnu družinu. Silovit pljusak prekida dijalog družine i djeca su prinuđena spas pred kišom pronaći u kolibi. No,kiša nije jedini faktor koji je prepao djecu. Nedugo nakon što su ušli u kolibu vani su se počele dešavati čudne stvari pojavom ljudske sjene na prozoru šumske kolibe. Djeca su u strahu i najhrabriji uzmiču pred nepoznatim posjetiteljem kojemu je izgleda jedina namjera uzeti jelena te ih iz tiga razloga zaključava izvana. Jelen bježi u slobodu a na vrata ulazi lovočuvar.

Zima i prvi snjegovi došli su u selo koje ovijeno bijelim nebeskim plaštem sada izgleda još bajkovitije i snenije u svoj svojoj bijelini. Događaji oko Jelenka pomalo su ostali po strani dječjih sjećanja te se veselo igraju po snijegu u kojima neki izvlače deblji a neki tanji kraj. Mala Jelica međutim leži u krevetu u groznici i vatri te nuka djeda daj oj čita priču o Bijelom jelenu. Vidno umoran djed se prsiljava čitati unuci lijepu priču uz koju djete uskoro nakratko tone u san. Dok iščekuju dolazak doktora iz Doljana u kuću Ivi dovodi babu Kulašušu, staru ženu vidaricu po kojega ga je mati poslala da ode radi bolesne Jelice. Babin pojavak izaziva pomutnu u kući pošto djetetovu bolest prikazuje u najmanju ruku kao slučaj za popa i doktora. U taj tren na vrata dolaze snjegom zameteni doktor i Jeličin otac Marko. Doktor ismijava babu Kulašušu koja uskro odlazi u mrklu mračnu noć sa fenjerom u ruci. U šumi je očekuju zvukovi kao kada se prosiplju žuti dukati,granje borova se miče i stara žena u velikom strahu bježi nazad i uljeće u kuću iz koje je netom izašla. Njezina priča jako nasmijava Jeličinu obitelj koja je opuštenija nakon što je doktor prepisao lijek za malu djevojčicu. Dok ukućani ismijavaju Kulašušu kako je vidila rogatog sa zvonom na repu te kako se šumom kreću maškare,Ivo i Marica se pogledavaju osjećajući da se Jelenkov život ponovo vraća u njihove živote. Situacija u kući se uskoro smiruje te muškarci razgovarjaju o tome kako se za sutra planira raznošenje sjena po šumi da bi se životinje imale čim prehraniti jer zima je počela jako stezati i ledeniti a ljubav prema prirodi i njenim stanovnicima u ljudima toga vremena bijaše jaka i jača od bilo kakve zime. Novi dan je svanuo i družina kreće također u raznošenje sjena. Dok po šumi razbacuju prehranu za beštije sjetno razgovaraju o njihovom jelenu. Iz misli ih prekida pucanj i na čelu sa Sokolom družina uspijeva ispod lovokradičinog noža spasiti još jedno malo lane kojega puštaju u bijelu šumsku slobodu.

Velike količine snježnih nanosa uzrokovale su, u mjestu ali i šire,pravi problem tako da su oni koji su prolazili kroz mjesto bili prisiljeni ostati neko vrijeme u selu zbor lavine koja se odronula. Autobusom u selo uskoro dolaze dvije skitnice koje vremenska nepogoda zadržava u mjestu. Mate i Bariša su sada u neprilici te nemaju novaca niti za normalan ručak U lokalnoj gostionici kod krčmara Dane koji im na njihov upit nudi posao cjepanja drva skitnice zavrću nosom tražeći nešto drugo. Dane lukavo daje do znanja skitnicama kako onaj drugi posao kojega može dati može saopćiti u hodniku. I tako mjesto dobiva dvije nove lovokradice nimalo vične tom poslu no Mijat ih ne želi u svojoj blizini. U birtiji je učas postalo živo kada su djeca našla izgubljeni novčanik pun novaca za kojega je trebalo naći vlasnika. Davši Sokolu nađeni predmet Pero i prijatelji uđoše za tragom kojim ih je vodio Sokol.Ušavši u birtiju dvije skitnice u namjeri da slažu kako je nađeni novčanik njihov žele prići psu da im da tobožnje njihovo vlasništvo no Sokol ih otjera u ćošak što gosti popraćuju sa smjehom a naročito djeca. Istina je suprotna te pas nalazi pravoga vlasnika Talijana kojega su zameteni puti natjerali da ostane u mjestu. Talijan nudi Peri nagradu u novcima a dječak ju odbija što skitnice ismijavaju. Obzirom da se sprema nova mećava Dane šalje djecu kući da ih nebi zameo nadolazeći smet. Mala Marica u međuvremenu se odvaja od ostale djece koja nisu bila u gostioni i kreće za zvukom praporaca koje čuje u šumi dok ostatak djece odlazi kući. Družina putuje kroz šumu i nailaze na novine koje je Sokol pred njima ponjeo kući. Sumnja se uvukla u dječje glave te kreću za psećim tragom. Nekako u isto vrijeme u šumu zalaze i dvije skitnice u potrazi za drvenom nastambom koju im je na korištenje dao gostioničar a koja bi im ujedno trebala biti i baza za polazak u lovokrađu. Mate u jedan tren začuje praporce za koje kaže kao da se prosiplju žuti dukati. Maričina mati je u brizi za dijete jer se sa pravom boji nevremena koje se najavljuje.

Krenuvši za praporcima koje je čula kako zvone kroz šumu mala Marica se našla dubokou šumi koju je ledena mećava doslovce zatrpavala sniježnim smetovima. Sokol je osjetio da je djete u opasnosti i počeo je tražiti djevojčicu. Djeca koja nisu htjela poći za Maricom po dolasku kući napravili su hajku te je cijelo slo bilo na nogama i spremno u potragu za njom. U međuvremenu i naša družina već dugo vremena izbiva iz kuće te se i njihvoi roditelji spremaju u potragu za svojom djecom. Djevojčica je u ozbiljnim problemima i prijeti joj smrzavanje kada u datom trenutku poklekne i padne u duboki snijeg. U tom momentu ukazuje joj se vizija Bijelog jelena kojega vidi u svojoj dječijoj mašti. I dok Marica bespomoćno leži u snijegu jedini tračak nade za sada pruža joj Sokol koji je pronašao djevojčicu te je pokušava odvući. Družina kreće za psećim tragom i dozivlje beštiju koja ih uskoro dovodi do mjesta na kojemu je donedavno ležala Marica. No,nailaze samo na njenu torbu i prijatelji zaključuju kako je Maričina te kreću za tragom koji je pripadao odraslom čovjeku a za koji su smatrali da je od onoga koji je uzeo djete. U šumi se pojavljuju Mate i Bariša koji su se izgubili na putu do svoje loge te vidjevši nekog čovjeka krenuše za njim. Lugar Vidoje bio je tajanstveni čovjek koji je malu Maricu spasio sigurne smrti i sada je stavlja u krevet u svojoj toploj šumskoj lugarnici. U lugarnicu uskoro ulazi družina misleći kako je riječ o lovokradici a u međuvremenu dvije skitnice ulaze za zadnje strane šupe i vire kroz rupu promatrajući što se događa u sobi. Dječaci shvaćaju da je to lugar čijega je sina Janka ubio lovokradica. Kroz šumu se u taj tren začuše glasovi koji su dozivali djecu po imenima Bila je to potjera koja se na koncu sretno svršila. Sokol je osjetio dvije skitnice koje se dadoše u bijeg ali za sobom ostavljaju šal koji je sada družini dokaz. Mate i Bariša naposljetku nalaze svoju kolibu i dok se spremaju na počinak začu se zvuk praporaca.

© 2018.jelenko.org – Sva prava pridržana.