Priča o Jelenku započinje jednog nedjeljnoga jutra u kući dječaka Pere u Goričanu. Mali Pero je vođa družine, iz istoimenog sela,koji se toga nedjeljnog dana budi,i unatoč primjedbama svoje bake o tome kako treba doručkovati, polazi u lov na lasicu. Na vratima ga već čeka njegov vjerni pas Sokol(Kraški ovčar)kojemu Pero odmah daje zadatak da ide buditi svoje prijatelje. Prvi kojega treba probuditi je Ćiro koji je psa,gotovo spreman,dočekao na prozoru te ga uputio na zajedničkog prijatelja Jocu kod kojega Sokol osim što budi istoimenog dječaka budi i njegovog malog bracu što Jocinu mamu baš i ne čini sretnom. Mali Joco se spremno podigao i hitro obukao te odmah nailazi na najmlađeg člana družine Slavka te svi skupa zajednički kreću u obližnju šumu provjeriti dali se u u zamci za lasice pojavila lovina. Došavši do mjesta na kojemu su postavili stupicu nailaze na neugodno iznenađenje. Umjesto lasice družinu očekuje samo ceduljica na kojoj se tajanstveni lopov zahvaljiva na jajima koja su trebala biti mamac za lasicu. Dječacima ne treba dugo da shvate kako iza svega stoji Ivo iz Vrhovčana. U taj tren započinje njihova šumska avantura koja će potrajati dugo vremena. Začu se pucanj koji se prolomio kroz šumu. Družina je pohitala u smjeru odakle je dopro neugodni zvuk te uskoro vidješe ustrijeljenu košutu. Lavež Sokola nagoni lovokradicu na bijeg a prijatelji se upućuju za malim lanetom koje bježi. Uskoro nastaje borba za lane između Ivinog i Perinog psa,pošto je Ivo bio u blizini kada se sve počelo dešavati. Sokol izlazi kao pobjednik a Ivo, ljut što je izgubio bitku,odlazi sa prijetnjama. Na vidiku je bilo jedno neprijateljstvo između njega i djece iz Goričana. Pero i prijatelji na putu za kući nalaze lane i nakon kraćeg vjećanja odlučuju se da lane sakriju u staru šumsku kolibu oko koje su se u to vrijeme pričale svakojake priče o duhovima pa su dječaci mudro postupili kada su lane ostavili u kolibi za koju se vjerovalo da je posjetilište duhova. Dakle.lane je dobilo naizgled siguran smještaj. U međuvremenu Ivo dolazi u svoje selo i hvali se prijateljima o tome kako je u šumi imao susret sa lovokradicom te kako je spasio lane. Perina družina dolazi do kolibe u kojoj ih čeka još jedan problem i priča počinje dobivati svoj smisao i dubinu. Ipak,uz sve probleme na koje nailaze,dječaci ostavljaju lane u šumskoj kolibi koja uskoro prestaje biti tajnom.

Družina se daje na posao da staru zapuštenu kolibu dovede u red i posao počinje. Malo lane međutim neće da pije mlijeko što prijatelje nagoni na razmišljanje o tome kako jelenče privoliti da uzima hranu. Pero mudro zaključuje kako bi mu trebalo naći dudu našto Joco ima odgovor kako će istu uzeti svome braci. Zamišljeno učinjeno.Jocina mama opet nije sretna poradi tog događaja i mali Joco za malo izbjegava batine. Sreća ispunjava stanište šumske kolibe kada lane počme uzimati mlijeko igrajući se pri tome sa dječacima i njihovim vjernim psom Sokolom. Napravljeni obor oko kolibe nije prikladno mjesto za lane preko noći pa pada odluka da se lane zatvara po noći. Putem do kuće Pero i prijatelji nailaze na zamke koje je postavio ljuti Ivo. Dječaci zamke razbacuju okolo u strahu da neprijatelj ne otkrije lanetovo stanište. Vidjevši stupice porazbacane po šumi Ivo sam sebi u bradu govori kako će mu Goričani platiti šilo za ognjilo. U školi između protivničkih strana frcaju iskre i umalo ne dolazi do tuče između zaraćenih strana. Sve se prividno smiriva u učionici dok u školu ne dolazi milicajac Mile. Protivnici likuju jer misle kako je milicajac nije došao zbog njih nego upravo zbog one druge strane. Ivo mora na razgovor kod milicajca što mnoge u razredu tera na smijeh no ubrzo se priča okreće kada razrednica pozivlje i Goričane na razgovor sa Miletom. U tajništvu,krupni milicajac ima pune ruke posla pošto istraga o pojavi lovokradici te Ivinom hvaljenju po selu o tome kako ga je vidio,završava na ničemu. Slavko na nespretan način gotovo odaje lanetovo prebivalište što mali Sršen primjećuje te ih na putu iz škole prati. Na lukav način Pero ga,bar u ovom dijelu serije, zaustavlja.



Crtajući Slemu salambu Ivo smišlja osvetu Goričanima. Otac Marko kori ga zbog ponašanja te zarađenog nadimka Harambaša sa sedam bjenjaša. No,kako iza svakoga unuka stoji neki djed tako ga i Ivo ima u djedu Iliji koji je dječakov anđeo čuvar u nepodobštinama koje čini. Mati zabrinuto razmišlja o malom Sršenu dok odaje tajnu svojoj sestri Jelici o osveti koju sprema Goričanima. Dok se selom u predvečerje čuju Ivanjske pjesme i dok se preskaču vatre Ivo kreće zamaskiran da prepadne Goričane. No stvar ne ide tokom kojim on hoće i dolazi do male tragedije u kojoj umalo izgori staja. Naporom mještana te njihovom složnošću koja za današnje vrijeme,nažalost, nije karaktristična,vatra se stavlja pod kontrolu i tragedija je za malo izbjegnuta. Glavni akter požara prijeti se Marici kako će joj potkresati kike ukoliko oda da je on zapalio vatru. Dječakov djed nailazi na zgarištu dokaz oko Ivinih prstiju no ne odaje ga ocu kojemu nije jasno kako se vatra zapalila. Dok se u staji narednog dana harambaša igra puškom nebili zadivio Kiku u Mileta u staju ulazi Ivin otac i umalo se ne dešavaju batine koje sprečava tko drugi nego djed Ilija. Usred korenja koje djed u dobroj namjeri priča dječaku začuje se glas čobana koji su dolazili sa obližnje planine Baćina noseći tužne vijesti o ovcama koje su vukovi poklali. Časteći čobane djed govori o vučini koju je ustrijelio i čiju kožu čuva na tavanu kao najdragocijenije blago. Dok se pastiri ismijavaju sa starim Ilijom Ivo odlazi na tavan i uzima vučju kožu te kreće u lanetovo sklonište koje je otkrio prateći Goričane. Sa potoka je trebalo donijeti pitke vode za lane a i družina je bila žedna. Uzevši čuturicu Slavko odlazi natočiti vode gdje ga čeka vučina. U velikom strahu pred vukom u kojemu nije prepoznao Ivinu spletku dječak hitro bježi glasno vičuči da je vidio vuka, Ostali prijatelji mu se smiju u nevjerici ali se skamenjuju kada ugledaju vuka. Sokol hita za pojavom dok Pero vapi da se vrati bojeći se za njegov život. Uskoro pas dolazi sa vučjom kožom u zubima i dječaci shvaćaju da im je netko otkrio logu. Čini se kako za lane dolaze novi problemi.

 

 

Djed primjećuje da njegovog životnog trofeja,uvčje kože,nema i nastaju problemi. Sumnja pada na Ivu i izgleda kako je djed smrtno ljut na unuka te ga nagoni da prizna gdje je koža našto se mali neuvjerljivo ispričava o tome kako on s time nema ništa.Ražalošćeni i ljuti starac vija unuka po dvorištu i tavanu nebi li izvukao iz njega priznanje za nestanak kože. Sve završava prijetnjom o očevoj kazni koju će imati za podnjeti kada mu se ćaća vrati sa Baćina. Na trenutak Ivo se izvlači iz neugodne pozicije u koju ga je uvela njegova osvetljiva narav.Na drugoj strani protivnička družina zaokupljena je raspravom kako spasiti lane pošto je postalo očito kako će vlasnik kože u potrazi za njom nabasati i na lane koje se iz dana u dan zavlači družini pod srce. Naposljetku,dječaci se dogovaraju kakoje potrebno da netko preko noći bude na straži u kolibi. No junaka za to nije lako naći pa je dogovor da se napravi strašilo koje će oterati mogućeg smutljivca.Djedov stari veker otkucavao je sitne noćne sate kada se mali harambaša Ivo iskrao iz kuće i sa svojim psom Garovom uputio u mračnu noć sa nimalo plemenitim namjerama. U kolibi ga nije zaustavilo ni strašilo koje su Goričani postavili te je bez većeg napora ukrao lane pri čemu je družini ostavio «krvavi trag»da ih navede na pomisao kako je lane priklano. Nova briga zadesila je Ivinog djeda kada ga ujutro nije zatekao kući te je počeo bezglavo tražiti djete po šumi. Usput nailazi na dječakovog oca koji se vraćao sa planine. Slušajući djedovu priču Ivin otac je, osim što je bio zbrinut za maloga,odluči sina kazniti čim se vrati.Seoskim puteljkomu susret dvojici ljudi trčala su djeca od kojih je Kiki bio najglasniji dok je objašnjavao kako se Ivo vratio i kako spava kod kuće. Uz batine koje su sljedile mali harambaša je ispričao ocu i djedu priču o tome kako je krenuo za lopovima kako bi pronašao kožu te kako je usput pronašao lane. Vidjevši lane u staji stanje se malo smirilo i za dječaka su nevolje nakratko minule. Pero i družina nailaze na tužan prizor kada su sretni dotrčali do kolibe . Laneta nije bilo krvav trag na zemlji bio je zlokoban znak. Sa druge strane Jelenkov novi dom odaje mala Jelica. Malena nije mogla,unatoč Ivinoj zabrani,svoju radost oko malog laneta ne podjeliti sa nekim te je slijedeća djevojčica koja je saznala za novog stanovnika Ivinog doma, bila Jelica.

© 2018.jelenko.org – Sva prava pridržana.